Povratak kući nakon razgovora s prijateljima može biti početak mentalnog kruga koji se neće zaustaviti. Perfekcionisti su skloni analizirati svaki detalj onoga što je rečeno, tražeći moguće pogreške. Taj osjećaj prenapetosti ili previše pričanja pretvara se u ciklus beskrajnih misli ispunjenih sumnjama da nešto nije u redu.
Alejandra de Pedro, poznata psihologinja koja je vrlo popularna na društvenim mrežama, objašnjava kako je ovakvo ponašanje usko povezano s anksioznošću i potrebom da stalno provjeravamo je li sve u redu. Provjera WhatsApp razgovora, neizravno pitanje je li netko uzrujan ili potvrđivanje drugima ako nešto nije u redu uobičajeni su odgovori koji, iako traže olakšanje, samo pogoršavaju problem.
Ključ je ono što se u psihologiji naziva kognitivna disonanca: sukob između ideje da smo dobri ljudi i mogućnosti nanošenja štete, čak i nenamjerne. Kako bismo smanjili tu nelagodu, pokušavamo sami sebe uvjeriti da se nije dogodilo ništa ozbiljno, ali pritom izbjegavamo suočiti se sa stvarnim strahom: priznati da smo nesavršeni.
Tu na scenu dolazi poznati koncept sjene koju je Carl Jung definirao kao one dijelove sebe koje radije skrivamo jer ne odgovaraju najboljoj verziji nas samih. Ne govorimo o smetnjama ili simpatičnim opsesijama, već o onim osobinama koje ne želimo priznati, poput egoizma, ponosa ili zavisti. De Pedro inzistira na tome da je prihvaćanje ovog najtamnijeg dijela naše osobnosti neophodno kako bismo prestali kažnjavati sami sebe za svaku najmanju grešku.
Na kraju, radi se o malom popuštanju ovog pritiska. Ne mora se svima svidjeti sve što kažemo, a ako griješimo, to ne znači da smo loši ljudi. “Ne radi se o ispravljanju prošlosti, već o tome da naučimo da je ne ponavljamo, znajući da ćemo u svakom slučaju opet pogriješiti, jer smo ljudi”, kaže psihologinja.
Pouka je jasna: opustite se, prihvatite da niste savršeni i da ne trebate biti. Prijatelji vas cijene zbog svjetla i sjena, stoga nemojte gubiti energiju tražeći greške tamo gdje ih možda i nema.
